Hrvatska nezainteresirana i bez tehnologije

 

Hrvatska nezainteresirana i bez tehnologije

 Posljednje je desetljeće akvakultura najbrže rastući sektor proizvodnje hrane, već je sad svaka treća riba koja se nađe na tanjuru uzgojena manji su troškovi ulaganja, a veći je prinos ribe i morskih vrsta.

Uskoro bi zbog ekspanzije čovječanstva, zbog kojeg se svakodnevno izlovljava sve više i više ribe za prehranu, moglo doći i do nestašice te prehrambene namirnice, ali isto tako i zbog sustavnog zagađenja mora kemijskim spojevima koji također uništavaju riblju populaciju u prirodi. Zbog toga su mnoge zemlje morale preći na kontrolirani uzgoj u kojem je veći postotak preživljavanja ribe, bolja iskoristivost hrane te brži napredak ribe, te su razvile akvakulturu, uzgoj organizama u vodenoj sredini pod kontroliranim uvjetima.
Posljednje je desetljeće akvakultura najbrže rastući sektor proizvodnje hrane. Naime, smatra se kako će već za desetak godina više od polovice prehrambenih proizvoda iz mora biti uzgojeno, a prema nekim podacima, već je sad svaka treća riba koja se nađe na tanjuru uzgojena. Naime, u akvakulturi su manji troškovi ulaganja, a veći prinos ribe i morskih vrsta.
U primjeni akvakulture poseban je svjetski ugled stekao Izrael, koji je uz veliku nestašicu vode upravo u pustinjskim područjima napravio velike uzgojne bazene. Izraelska se akvakultura intenzivno razvija te danas obuhvaća uzgoj različitih slatkovodnih i morskih vrsta.
Jedna od specifičnosti izraelske primjene akvakulture su tzv. recirkulacijski sustavi, odnosno sustavi uzgoja akvatičnih organizama u recirkulacijskom protoku vode s minimalnim izmjenama i gubicima vode. Posebno praktična metoda u područjima udaljenim od izvora vode, osobito pustinjskim predjelima. Svaka se kap vode, naime, maksimalno iskoristi. Izrael ima velikih problema zbog nedostatka prirodnih vodenih resursa, a više od polovice njegova teritorija su kamene pustinje.
O tehnologiji akvakulture razgovarali smo sa znanstvenim novacima, dr. vet. med. Josipom Barišićem s Instituta Ruđer Bošković, te mag. ing. Danielom Matulićem s Agronomskog fakulteta. Upravo su njih dvojica bili na jednomjesečnoj stipendiji »Akvakultura: Proizvodnja i upravljanje« Izraelske agencije za razvoj međunarodne suradnje, tijekom koje su se susreli s raznim vrstama akvakulture. Tako su usred pustinje boravili uz natkrivene lančano povezane bazene s morskom ribom. Pokraj bazena su biološki filtri, odnosno sustav različitih kultura bakterija. U prvom bazenu riba dobiva hranu, ali isto tako i ispušta izmet, odnosno štetne produkte. Ta se voda potom propušta kroz biološke filtre, koji sprečavaju prolaz kemijski toksičnih supstancija u drugi bazen i tako redom. Gubici vode, ali i isparavanja su minimalni, pa se svakodnevno svježe vode doda samo jedan do tri posto od ukupnog volumena vode u bazenima. Budući da se u takvim uzgojnim bazenima voda neprestano pročišćava, sustav nije izložen mogućim negativnim utjecajima iz otvorenih voda, kao što su unos uzročnika bolesti, predatori, različiti oblici kontaminacije, odnosno posljedice industrijskog zagađivanja.

Uspješni u proizvodnji kavijara premda ga ne jedu

Izraelci su poznati i po proizvodnji i prodaji kavijara za što uzgajaju jesetru. Naime, kako ikra potrebna za kavijar ne smije biti prezrela, posebnom se tehnikom obavlja biopsija i provjerava zrelost ikre. Nakon toga iz zrele se ribe izvadi ikra od koje se napravi kavijar, za čiji kilogram treba izdvojiti i tisuću eura. Razvili su i brži uzgoj jesetre, jer su je doveli iz hladnog Kaspijskog jezera u svoje toplije bazene, što je pridonijelo bržem sazrijevanju ribe, a time i većoj proizvodnji čime su se plasirali među vodeće zemlje proizvođače kavijara izvrsne kvalitete.

U bazenima se od slatkovodnih vrsta, među ostalim, uzgajaju tilapije, šarani, pastrve, jesetre, te od morskih vrsta orada, brancin, ježinci, morske alge, razne vrste školjkaša. Sve su one u sustavu recirkulacije, dok se pastrva uzgaja na brzim protočnim rijekama. Načelo takvog uzgoja je da se iz rijeke provede kanal, odnosno dio vode preusmjeri na farmu na kojoj takva voda potrebna za uzgoj prolazi kroz mehaničke (štetne čestice ostaju na stjenkama filtra) i biološke filtre do te mjere da kad se vrati u matičnu rijeku ne predstavlja nikakvu opasnost za njen ekosustav. Farme su privatne, a naročito je važna suradnja znanosti i privrede te je ona u Izraelu na visokoj razini. Naime, zbog svih problema s kojima se susreću, uzgajivači se obraćaju znanstvenicima, koji im uz adekvatnu naknadu ponude rješenje problema. Na taj se način unapređuje privreda.
Valja istaknuti da se, primjerice, kalifornijske pastrve uzgajaju samo u rijeci Dan u regiji Kibbutz Dan na sjeveru zemlje, te da se na samo jednoj farmi u prosjeku na godinu proizvede i do 500 tona ribe. Također je zanimljivost da uzgoj šarana u Izraelu vuče korijene iz naše zemlje. Naime, sedamdesetih je godina prošlog stoljeća u Izrael uvezena linija šarana nastalog u Hrvatskoj, našički šaran, što je Izraelcima poslužilo kao matično jato u počecima intenzivnog uzgoja. Križanjem linije »Našice« s izraelskom linijom šarana »Dor 70« dobiven je hibrid s vrlo dobrim performansama rasta. Do današnjih se dana našički šaran u Izraelu održao u izvornom genetičkom obliku.

Hrvatska nezainteresirana i bez tehnologije

U Hrvatskoj akvakulturu najvećim dijelom čini uzgoj toplovodnih i hladnovodnih vrsta poput šarana i pastrve u kontinentalnim dijelovima zemlje te uzgoj orade, brancina i školjkaša u marikulturi. Hrvatska je izuzetno bogata vodenim resursima, ali zbog nedostatka tehnologije i slabe zainteresiranosti nije razvila veću proizvodnju. Naročito bi se u Hrvatskoj moglo poraditi na povećanju uzgajališta pastrve prema načelu dobre filtracije vode na farmama, čime bi se povećala i produktivnost rijeka. Isto tako zbog sve većeg zagađenja morskog ekosustava za očekivati je u skoroj budućnosti da će i hrvatska marikultura morati iskoristiti tehnike recirulacijskih sustava kako bismo umanjili štetne učinke kaveznog uzgoja i prekomjeran izlov ribe te tako očuvali prirodne ljepote našeg mora i biološku raznolikost. Kako su nam rekli Barišić i Matulić, znanja koja su stekli u Izraelu pokušat će primijeniti u Hrvatskoj osmišljavanjem i velikog broja ideja i pokušajem njihova provođenja u praksu kako bi se unaprijedila sama tehnologija akvakulture i povećala svijest nacije o njenoj važnosti.

Izraelci su poradili i na transportu akvarijskih ribica sa što manje vode, jer kako vole reći, ne prodaju vodu nego ribu. Na projektu kako u što manjem volumenu vode dostaviti što više ribe na svjetska tržišta, radili su godinu dana.
Na jugu zemlje posebno je razvijena marikultura, odnosno uzgoj morskih organizama primjenom specifičnog multitrofičnog sustava. Naime, u takvim se sustavima uzgaja više različitih organizama u odvojenim bazenima kao što su orada, morski ježinac, kamenica te različite vrste algi i trava. Svaka karika u sustavu iz vode koristi ostatke riblje hrane i štetnih tvari, čisteći tako vodu koja se na taj način može višestruko iskoristiti te se u gotovo čistom obliku, u kakvom je ušla u sustav, vraća u more. Mogući štetni utjecaji na okoliš svedeni su na minimum, kao i troškovi uzgoja, dok je proizvodnja višestruko povećana.
Izraelci su vođeni poslovicom »necessity is the mother of invention«, odnosno »nužnost je majka izuma«, a primjenom recirkulacijskog sustava protoka vode kroz filtre iz bazena u bazen, polikulture i multitrofičnog sustava, uspjeli u uzgoju i proizvodnji ribljeg mesa u područjima bez izravne povezanosti s prirodnim vodenim resursima, kao što je primjerice u pustinji, ali i na velikoj udaljenosti od mora.

Šarani selektirani prema uzoru na japansku zastavu

Izraelska akvakultura uključuje i uzgoj akvarijskih ribica za kućne ljubimce, prije svega koi šarana koji su dosta skupi i njihova se cijena kreće i do nekoliko tisuća eura. No ono što je posebno i zanimljivo za zahtjevnije kupce je proces kojim su genetičkom selekcijom dobili koi šarana bijele boje s pravilnim crvenim krugom na sredini glave, što izgleda kao japanska zastava. Stoga je upravo ta ribica vrlo popularna u Japanu. Jaka je grana i uzgoj zlatnih ribica.
Mladen BOKULIĆ

CCRES AQUAPONICS
projekt
Hrvatskog Centra Obnovljivih Izvora Energije (HCOIE)

Tagged , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: